inicijácija

im. ž. G inicijácijē; mn. N inicijácije, G inicijácījā uvođenje novih članova u vjersku zajednicu ili tajno društvo

inicìjāl

im. m. G inicijála; mn. N inicijáli, G inicijálā 1. početno slovo imena ili prezimena 2. u starim rukopisima i tisku likovno istaknuto slovo koje označuje početak novoga odlomka

inicijatíva

im. ž. G inicijatívē; mn. N inicijatíve, G inicijatívā početni postupak, prvi korak u djelovanju [pokazati inicijativu]

ȉnicijatīvnī

prid. G ȉnicijatīvnōg(a); ž. ȉnicijatīvnā, s. ȉnicijatīvnō koji daje inicijativu, koji što započinje [~ odbor]

inkarnácija

im. ž. G inkarnácijē; mn. N inkarnácije, G inkarnácījā v. utjelovljenje

inkarnírati se

gl. dvov. povr. prez. 1. l. jd. inkàrnīrām se, 3. l. mn. inkarnírajū se, imp. inkàrnīrāj se, aor. inkarnírah se, imperf. inkàrnīrāh se, prid. r. inkarnírao se, prid. t. inkàrnīrān 1. v. utjeloviti se 2. v. utjelovljivati se

inkontinèncija

im. ž. G inkontinèncijē med. nemogućnost nadzora nad tjelesnim funkcijama [~ mokraće]

inkùbātor

im. m. G inkùbātora, I inkùbātorom; mn. N inkùbātori, G inkùbātōrā med., tehn. uređaj sa zatvorenim prostorom u koji se automatski dovodi kisik, a odvodi ugljikov dioksid i u kojemu se održava stalna temperatura i vlažnost

inkunàbula

im. ž. G inkunàbulē; mn. N inkunàbule, G inkunàbūlā knjiga tiskana u najranijemu razdoblju tiskarstva do početka 16. st.

inkvizícija

im. ž. G inkvizícijē pov. sud koji je djelovao u katoličkim zemljama od 13. do 18. st. radi suzbijanja krivovjerja

inkvizícījskī

prid. G inkvizícijskōg(a); ž. inkvizícijskā, s. inkvizícijskō koji se odnosi na inkviziciju [~ postupak]

inkvìzītor

im. m. G inkvìzītora, V inkvìzītore; mn. N inkvìzītori, G inkvìzītōrā svećenik koji je provodio inkviziciju

inostrànstvo

im. s. inozemstvo

inovácija

im. ž. G inovácijē; mn. N inovácije, G inovácījā nov postupak ili novo rješenje

inozémstvo

im. s. G inozémstva tuđe ili strane zemlje [putovati u ~; doći iz inozemstva]

ìnsekt

im. m. G ìnsekta; mn. N ìnsekti, G ìnsekātā/ȉnsēktā v. kukac

insèktārij

im. m. G insèktārija; mn. N insèktāriji, G insèktārījā terarij namijenjen čuvanju, njegovanju i promatranju kukaca

insektìcīd

im. m. G insekticída; mn. N insekticídi, G insekticídā farm. sredstvo za uništavanje štetnih kukaca

insolácija

im. ž. G insolácijē met. obasjavanje Zemlje Sunčevim zrakama

ìnspektor

im. m. G ìnspektora, V ìnspektore; mn. N ìnspektori, G ìnspektōrā osoba koja nadzire provedbu propisa [policijski ~]

ìnspektorica

im. ž. G ìnspektoricē; mn. N ìnspektorice, G ìnspektorīcā žena koja nadzire provedbu propisa [policijska ~]

ìnspektoričin

prid. G ìnspektoričina; ž. ìnspektoričina, s. ìnspektoričino koji pripada inspektorici

inspirácija

im. ž. G inspirácijē; mn. N inspirácije, G inspirácījā v. nadahnuće

inspirírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. inspìrīrām, 3. l. mn. inspirírajū, imp. inspìrīrāj, aor. inspirírah, imperf. inspìrīrāh, prid. r. inspirírao, prid. t. inspìrīrān 1. v. nadahnuti 2. v. nadahnjivati

instalácija

im. ž. G instalácijē; mn. N instalácije, G instalácījā 1. postavljanje čega na određeno mjesto [~ plina]; sin. (instaliranje) 2. ukupnost uređaja, cijevi i sl. postavljenih na određeno mjesto [plinska ~]

instalírānje

im. s. G instalírānja v. instalacija

instalírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. instàlīrām, 3. l. mn. instalírajū, imp. instàlīrāj, aor. instalírah, imperf. instàlīrāh, prid. r. instalírao, prid. t. instàlīrān 1. v. ugraditi 2. v. ugrađivati

ìnstinkt

im. m. G ìnstinkta 1. urođeno, nesvjesno i nepromjenjivo ponašanje živih bića u osnovnim životnim funkcijama; sin. nagon 2. predosjećaj, slutnja dobrih ili loših okolnosti

ȉnstinktīvan

prid. G ȉnstinktīvna; odr. ȉnstinktīvnī, G ȉnstinktīvnōg(a); ž. ȉnstinktīvna, s. ȉnstinktīvno koji je nastao djelovanjem instinkta; sin. nagonski

ȉnstinktīvnī

prid. G ȉnstinktīvnōg(a); ž. ȉnstinktīvnā, s. ȉnstinktīvnō koji je se odnosi na instinkt; sin. nagonski

ȉnstinktīvno

pril. vodeći se instinktom [~ djelovati]; sin. nagonski

institúcija

im. ž. G institúcijē; mn. N institúcije, G institúcījā 1. organizirano državno tijelo koje se bavi javnim poslovima [državna ~; zdravstvena ~; znanstvena ~] 2. ono što je ustanovljeno, osnovano ili uvedeno [zakonska ~; ~ braka]; sin. ustanova

institúcījskī

prid. G institúcījskōg(a); ž. institúcījskā, s. institúcījskō koji se odnosi na instituciju [~ sustav]; sin. (institucionalni)

ȉnstitucionālnī

prid. G ȉnstitucionālnōg(a); ž. ȉnstitucionālnā, s. ȉnstitucionālnō v. institucijski

instìtūt

im. m. G institúta; mn. N institúti, G institútā znanstvena ustanova

instìtūtskī

prid. G instìtūtskōg(a); ž. instìtūtskā, s. instìtūtskō koji se odnosi na institut [~ projekt]

instrùkcija

im. ž. G instrùkcijē; mn. N instrùkcije, G instrùkcījā 1. v. uputa 2. mn. privatna pouka [instrukcije iz matematike]

ìnstruktor

im. m. G ìnstruktora, V ìnstruktore; mn. N ìnstruktori, G ìnstruktōrā osoba koja poučava kakvim vještinama i praktičnim postupcima [~ vožnje]

ìnstruktorica

im. ž. G ìnstruktoricē; mn. N ìnstruktorice, G ìnstruktorīcā žena koja poučava kakvim vještinama i praktičnim postupcima [~ vožnje]

ìnstruktoričin

prid. G ìnstruktoričina; ž. ìnstruktoričina, s. ìnstruktoričino koji pripada instruktorici

instrùment

im. m. G instrùmenta; mn. N instrùmenti, G instrùmenātā 1. pribor za rad u laboratoriju, ambulanti ili bolnici [zubarski instrumenti; kirurški instrumenti] 2. tehn. uređaj koji služi za mjerenje, snimanje ili nadzor [mjerni ~] 3. v. glazbalo

ȉnstrumentāl

im. m. G ȉnstrumentāla gram. sedmi padež u sklonidbi, odgovara na pitanje s kim?, čim?

ȉnstrumentālnī

prid. G ȉnstrumentālnōg(a); ž. ȉnstrumentālnā, s. ȉnstrumentālnō 1. glazb. koji se odnosi na djela bez teksta koja su pisana isključivo za glazbene instrumente [instrumentalna skladba] 2. gram. koji se odnosi na instrumental [~ prijedlog]

integrácija

im. ž. G integrácijē; mn. N integrácije, G integrácījā 1. v. povezivanje, spajanje 2. v. ujedinjavanje, ujedinjivanje

intègrāl

im. m. G integrála; mn. N integráli, G integrálā mat. površina dijela ravnine između segmenta [a, b] i grafa funkcije f koja se pridružuje funkciji f(x) ≥ 0, a ≤ x ≤ b; označuje se znakom ∫

integrírānje

im. s. G integrírānja 1. v. povezivanje, spajanje 2. mat. postupak izračunavanja integrala

integrírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. intègrīrām, 3. l. mn. integrírajū, imp. intègrīrāj, aor. integrírah, imperf. intègrīrāh, prid. r. integrírao, prid. t. intègrīrān 1. provesti/provoditi integraciju, spojiti/spajati što u cjelinu, ujediniti/ujedinjavati ono što je bilo odvojeno ili razdvojeno 2. v. povezati 3. mat. izračunavati integrale • integrírati se povr. uklopiti se / uklapati se u kakvu okolinu

ȉntelekt

im. m. G ȉntelekta sposobnost shvaćanja, mišljenja i zaključivanja; sin. razum, um

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga